Izložba autora Tomislava Ćurkovića i Nikole Ukića

U Umjetničkom paviljonu “Juraj Šporer” od 02.02. do 24.02.2008. bila je otvorena izložba autora Tomislava Ćurkovića i Nikole Ukića. Suradnja ova dva autora rezultirala je dvjema izložbama, u rujnu 2007. izložbom u Gradskoj galeriji Labin, a zatim početkom veljače 2008. izložbom u Opatiji.

Koliko je Tomislav Ćurković intuitivni improvizator koji voli trenutak, toliko je Nikola Ukić dosljedan u praćenju ideja i promišljanju u postupcima. Njihovi su radovi nemjerljivi, tretman likovnog je različit pa je logično upitati se otkud želja za zajedničkim izlaganjem? Poveznice su dvojake, na jednoj strani generacijska pripadnost i prijateljstvo, a zatim i želja za igrom koja se temelji na međusobnom povjerenju i uvažavanju.
(…)
Opatijska epizoda varijacija je labinske, premda donekle klasičnija po likovnom postavu, i manje invazivna kad je riječ o izložbenom prostoru. Ukićeva serija od 8 monokromnih poliuretana postavljena je u pravilnom nizu koji nezaobilazno podsjeća na praksu minimalista. Minimalizam se očituje u simpatiji prema industrijskim materijalima i geometrijskim formama, postupku repeticije istovrsnih jedinica, i po aktivaciji okolnog ili sadržanog prostora. Još preciznije, metodom uporabe ili imitacije industrijski prefabriciranih sirovina umjetnik aktualizira jedno od značajnijih nastojanja minimalista, a to je brisanje oznake/naznake autorstva, odnosno ukidanje umjetnikova rukopisa kao bitne estetske komponente tradicionalnog umjetničkog rada. Bitan dio Ukićeva istraživanja odnosi se na primjenu pigmenta koji isto tako ima svoju fizičnost. Miješanjem poliuretana s pigmentom skulptura postaje težom, masa gušćom, a proces sušenja drugačije teče. Ukić istražuje kao pravi modernist, mediju pristupa studiozno – promatra i mjeri otpor gole materije, priklanjajući se stajalištu da i materija diše i mijenja obličje.
(…)
Četiri reljefa “Bez naziva” Tomislav je napravio ciljano za paviljon Juraj Šporer. Na drvenoj podlozi kolažirao je komadiće kartona, papira, istrganih sličica i crteža na kojima se ponegdje vide mrlje grafita ili nezalijepljeni bridovi. Ovi reljefi izgledaju kao veliki isječci kartografskih mapa, u kojima je teško uhvatiti neki poznati pojam ili cjeloviti smisao. (…) Svaki rad izgleda kao nepoznato mjesto, mapa naslaga uspomena s nekog drugom merdijana. Nigdje ne uspijevamo zaroniti u materičnost medija, u poznati oblik, u bilo što što bi nam zaposlilo um. Naprotiv, sve materijalno kao da se poništava odmah nakon što se pojavi, a ostane emotivna slika koju gledatelj često ne može posložiti u rebus, pa čeprka po utiscima i prekrojava ih u vlastite svjetove.
(Sabina Salamon, iz kataloga izložbe)

U opatijskoj galeriji Juraj Šporer, Nikola Ukić ponovio je postav iz Labina, poigravši se rasporedom kubusa i povećavši ga novo izvedenim objektima. Na labinskim monolitima vidljiva je promjena koja je nastala utjecajem vremena i mikroklime na materijal, pa se tako kao nova dimenzija pojavljuje procesualnost kao svojstvo promjene materijala pa tako i forme. Ćurković je izveo objekte – kolaže koje postavlja na zid. Koristi se njemu svojstvenom metodologijom – preuzima gotove elemente potrošnog karaktera i neumjetničke prirode, fragmente odbačene u vlastitom okruženju. Oni postaju nositelji novog značenja premještanjem u novi kontekst u izvornom obliku kao i primjenom naknadnih intervencija. Plošnost podloge dinamizira reljefnim bridovima u koje umeće uske staklene trake. Stvarnost se u njima fragmentira, nastaje zrcalna slika, svjetlosni i predmetni odrazi, a time i neočekivani prostorni odnosi. Primjenjuje i oprečni princip, pa izvodi performaciju površine koja otkriva novi sloj objekta – slike.
(Nataša Ivančević, iz kataloga izložbe)