Villa Angiolina

Umjetnički paviljon “Juraj Šporer”

Švicarska kuća

Vila Angiolina

Među najstarijim zgradama u Opatiji, vila Angiolina najljepša je opatijska rezidencijalna vila, paladijevskoga tipa s historicističkim arhitekturalnim oblikovanjem neorenesansnog vokabulara. Okružena je parkom, odnosno glasovitim arboretumom koji je značajan primjer hortikulturne parkovne baštine. Građevina je simetrična s monumentalnim stepenište, s morske strane ispred kojeg je centralni dio parka s cvjetnom rotondom. Unutrašnjost prizemlja je bogato dekorirana štukaturama (frizovi, girlande), neokorintskim stupovima, oslikana zoomorfnim i vegetabilnim iluzionističkim slikarijama, urešena zastorima i zrcalima.

Vila s pripadajućim parkom simbol je Opatije. Podigla ju je obitelj Scarpa iz Rijeke (bogati brodovlasnici i trgovci) na mjestu gdje se ranije nalazila skromna kuća pomorca Matije Justija Katičića (spominje se 1837. godine). Obitelj Scarpa bila je poznata po gostoljubivosti, pa su vila i izuzetan opatijski ambijent privlačili goste iz Rijeke, prolaznike i namjernike. Od obitelji Scarpa vilu je 1875. godine kupio grof Viktor Chorinsky u čijem je vlasništvu bila sedam godina, kada ju je prodao Društvu južnih željeznica koje je započelo s investicijskim ulaganjem u Opatiju. Godine 1910. prodali su vilu Dioničkom društvu svratišta i lječilišnih zavoda Opatija u Beču, a zatim ga koristi Lječilišno povjerenstvo Opatije, te za vrijeme talijanske uprave Azienda Autonoma di Soggiorno, a nakon Drugog svjetskog rata Turističko-ugostiteljska komora za kotar Rijeka, pododbor Opatija, Turističko društvo i Turistički biro Opatija, Čitaonica i biblioteka Viktor Car Emin, zatim Pozornica Opatija, Villa Angiolina d.o.o., Festival Opatija.

Vila Angiolina ima tri etaže ukupne površine oko 1000 m2. Reprezentativno prizemlje ukrašeno je stupovima, štukaturama, slikarijama i ogledalima, te je i samo po sebi izložak. Prvi je kat funkcionalno uređen kao izložbeni prostor. Treća etaža ima uređene radne prostorije za čuvaonice, radionice, knjižnicu.

Vila Angiolina koristi se kao reprezentativan prostor za kulturna događanja, protokolarne potrebe i drugo.

Umjetnički paviljon “Juraj Šporer”

Umjetnički paviljon „Juraj Šporer“ nalazi se na morskoj obali uz župnu crkvu Sv. Jakova. Sagradilo ga je dioničko društvo „Quarnero“ iz Beča 1900. (prednji dio). Prvotno je bio slastičarnica pod nazivom „Gerbaud“, a zatim „Glacier“ do Prvog svjetskog rata. Dograđen je 1908. (arhitekt Sandor Neuhausler). Koncesionari su Lječilišni zavodi Južnih željeznica (do 1910.), a zatim Austrijsko udruženje hotelskih kapaciteta, a za vrijeme talijanske uprave Rikard Tomašić (do 1930.) koji je dogradio stražnji dio. Nakon toga postaje izložbeni paviljon u vlasništvu Općine Opatija (današnjeg Grada Opatije) s kontinuiranom izložbenom djelatnošću do danas. Umjetnički paviljon pozicioniran je na samoj obali, neposredno uz obalnu šetnicu (popularni lungomare). Građevina je longitudinalna, asimetrična i ima polukružni ulazni trijem sa stupovima. Krovište je ravno i oblikovano kao terasa. Pročelje je ukrašeno štukaturnim frizovima i medaljonima. Ispred južnog pročelja, iznad obalne šetnice nalazi se terasa.

Prostor je primjereno opremljen za izlagačku djelatnost. Osim prostora za postav izložbi ima skladišni prostor i sanitarne prostorije, odgovarajuću galerijsku rasvjetu, protuprovalnu i protupožarnu zaštitu. Posjeduje galerijsku opremu i u njemu se odvija redovna izlagačka djelatnost tijekom cijele godine. Ukupna tlocrtna površina je 260 m2.

Švicarska kuća

Objekt se prvi put spominje u gruntovnoj zabilježbi iz 1875. godine, kada je od Paola Scarpe prešao u vlasništvo moravskog grofa Viktora Chorinskog. Tamo je zapisan kao gospodarska zgrada. Godine 1884., tada već u vlasništvu Južnih željeznica, adaptiran je i proširen i naziva se Schweizerhaus ili Schwizerhütte, ponekad s dodatkom ex Milchstube ili ex latteria, a na hrvatskom je zovu švicarska kuća ili švicarska koliba. Za obožavatelje prirode, za jedan romantičarski par, kakav su – sasvim po modi vremena – bili Paolo Scarpa i njegova žena Marija von Bruck, nije ništa neobično da na svom imanju imaju kolibicu u kojoj njihove sluge pripravljaju domaće mliječne proizvode. Nakon adaptacije 1884. koliba postaje pansion. Početkom 20. stoljeća u njemu je glazbena soba (Musikzimmer). Južne željeznice 1910. švicarsku kolibu prodaju Dioničkom društvu svratišta i lječilišnih zavoda Opatija u Beču, koje 1913. u njezinom prizemlju uređuju javne zahode. Za talijanske uprave objekt postaje vrtlarska kuća (casa del giardiniere), a nakon Drugog svjetskog rata u njoj su u kontinuitetu uredi poduzeća koja skrbe opatijske parkove – Parkovi i plaže, RO Slatina i Parkovi d.o.o. I danas građevina ima obilježja alpske arhitekture (krovište, drveni dijelovi pročelja, drveni prozori i sandučići za cvijeće ispod prozora).