Naše slikarsko zajedništvo rezultat je dugogodišnjeg poznanstva nas zaokupljenih istim, slikarstvom. Iako su iskustva i njihovi prihodi različiti na neke granice u ocijeni cjeline i izložbe ne mora se nasrtati jer, u krajnjem rezultatu vidimo održivu cjelinu. Iako će profesionalne razlike ostati ovaj neposluh otvara prostor za permanentni diskurs o umjetnosti i svemu pomalo.
U Zadru, dijelimo istu potrebu za stvaranjem unutar tog prostora čija likovna scena je treperava i u stalnom nastajanju. Čudno je da je u prijašnjim vremenima Zadar bio mjesto pogodno za afirmaciju modernističke literature, glazbe i drugog. Likovne umjetnosti gotovo da nije bilo. Ona se kasnije, pojavljuje u hladu dvije značajne izložbe. Plavog salona, izložbe slikarstva vezanog uz motiv plave boje, mora i Mediterana. Meni osobno bila je vrlo važna jer sam prve likovne impulse osjetio upravo tamo. Druga izložba bila je Čovjek i more izložba crno bijele fotografije, internacionalna i u doba podjele svijeta i hladnog rata, jedno od nekoliko mjesta susreta umjetnika Zapada i Istoka. Dolaskom Hrvatskog društva likovnih umjetnosti, u udrugu privlače se svi likovni umjetnici zadarskog područja što je rezultiralo profiliranjem i osvješćivanjem naših umjetnika. Nastaje nadasve jak osjećaj pripadnosti. Društvo je u Zadru izvršilo svoju funkciju pa su uz njega danas nastala još nekolika kojima pripadamo i nas četvoro.
Razlog našeg okupljanje ne počiva na estetskoj ili profesionalnoj sličnosti. Više je nalik na neformalno okupljanje kakvo je značajno pojedincima zaokupljenim sportom, ribolovom, Velebitom i sličnim. Iako postoje brojne udruge one više nisu neophodne kao punkt dolaska umjetnika. Mjesto afirmacije njega i njegova rada. U vrijeme digitalnog aspekta gotovo svega s čim je umjetnik zaokupljen, on u informativnom prostoru postaje sam svoja galerija, trgovina, zbirka pa i muzej. Ova izložba, također, imati će svoju digitalnu promociju na društvenim mrežama u kojima smo nazočni.
U svojoj poziciji Zrilić i Kujundžić lako su započeli stvarati svoj registar pojedinosti i ugrađivati ih u njihovu liniju komunikacije sa sredinom u kojoj obavljaju svoja dnevna posla da bi zbog toga u neko doba postajali vikend umjetnici. Pavin i Rončević također prakticiraju tu opciju jer u umjetničkoj struci podučavaju na školama.
Igor Rončević
