Nazvana po moravskome isusovcu G. J. Kámelu (lat. Camellius; 1661. – 1706.), profinjena japanska zimzelena grmolika biljka kamelija svoje je stanište, prije više od 180 godina pronašla u tisućama kilometara udaljenoj Opatiji. Postala je svojevrstan simbol turističke Opatije, a njeni prekrasni cvjetovi svake zime nagovještavaju dolazak proljeća.
Zavirite u priču o biljci koja je, tiho i postojano ispisala jednu od najljepših hortikulturnih stranica opatijske baštine, a donosimo i predmete iz muzejske zbirke posvećene ovom cvijetu.
Adolph Terscheck (1782. – 1869.), dvorski vrtlar u službi nekoliko kraljeva Saske, bio je vrlo darovit učenik velikoga švedskog prirodoslovca Carla von Linnéa (1707. – 1778.), koji je zadužio čovječanstvo uvođenjem binarne nomenklature u biljni i životinjski svijet ukinuvši dotadašnji kaos u nazivima svijeta flore i faune. Kao mladi vrtlarski pripravnik Tescheck je 1801. godine obavio presađivanje tada iznimno skupe i stoga vrlo dragocjene stabljike kamelije iz staklenika u otvoreni parkovni prostor. Njegov rizičan pothvat, vjerojatno poduzet uz kraljevo odobrenje, bio je vrijedan svakog poštovanja jer ta kamelija i dandanas u kraljevskom vrtu u Pillnitzu (danas integralni dio grada Dresdena) privlači pozornost tisuća ushićenih turista. Stara gotovo 250 godina, slovi za najstariju kameliju Europe, a ujedno je jedinstven primjerak koji tijekom većeg dijela godine raste na otvorenom prostoru i sa svojih 35.000 cvjetova predstavlja izvanrednu atrakciju. Park kraljevskog dvorca Pillnitz sa svim njegovim botaničkim draguljima turisti mogu obilaziti besplatno, samo za posjet stakleniku s glasovitim kamelijama tebaju izdvojiti 8 eura.
Uz ostale dužnosti, dvorskome je vrtlaru Terschecku zadatak bio ukorjenjivati reznice te jedinstvene kamelije kako bi kralju osigurao dovoljan broj mladica koje će poklanjati svojim rođacima i zaslužnicima za dobrobit kraljevstva.
Privilegij primanja toga kraljevskog izraza prijateljstva i zahvalnosti doživio je 1845. godine i Guglielmo Sartorio (1789. – 1871.), veletrgovac žitom i drvom iz Trsta. Sartorio je u funkciji trgovačkog konzula u Trstu zastupao interese Kraljevine Saske gotovo puna četiri desetljeća. Sadnicu kamelije donio je u Opatiju i poklonio Iginiju Scarpi, svome šogoru. Iginio Scarpa bio je suprug Angioline Sartorio (1801. – 1832.), u čiji je spomen svoju opatijsku vilu nazvao Angiolina. Od 2007. tu je sjedište Hrvatskog muzeja turizma. U velikom parku oko vile posadio je kameliju iz Pillnitza jer je Angiolina bila veliki ljubitelj toga prelijepog cvijeta. Angiolina Sartorio bila je dijete bidermajera, a to je razdoblje bilo nezamislivo bez cvijeća u najrazličitijim oblicima. Napokon, i sama vila Angiolina sa svojim okolišem jedan je od najljepših arhitektonskih i hortikulturnih primjera bidermajera.
Pri pisanju o opatijskim kamelijama nezabilazno je spomenuti Antona Poščića (1897. – 1972.), gradonačelnika Opatije, koji je zbog odupiranja planu preseljenja opatijskih kamelija na otočje Brijune svoj lokalpatriotizam platio trinaestomjesečnim boravkom na Golom otoku. Također je u svakom tekstu o opatijskim kamelijama potrebno spomenuti Elidu Jonke-Braut Debeuc (1926. – 2008.), djelatnicu nekadašnjeg Turističkog saveza Općine Opatija, zahvaljujući čijem je srčanom zalaganju kamelija proglašena gradskim simbolom.
Jan Bernd Urban
