Opus Dabčevih fotografskih proputovanja po jadranskoj obali središnja je tema izložbe Tošo Dabac: Jadranski putopis. Izložba je nastala u suradnji Hrvatskog muzeja turizma i Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, koji upravlja Arhivom Tošo Dabac u vlasništvu Grada Zagreba. Fotografski opus Toše Dabca obuhvaća širok tematski raspon – od portreta, umjetničkih djela i kulturne baštine do pejzaža, folklora i prizora gradskog života. Osim umjetničke kvalitete, imaju i jedinstvenu dokumentarnu vrijednost.

Sedamdesetak fotografija prikazanih na izložbi nastalo je između 1950. i 1970. godine, kada Dabac posjećuje jadranske gradove i obalu snimajući prirodne ljepote, kulturne spomenike hrvatske obale i turistička središta. Nastale su kao plod Dabčevih profesionalnih angažmana za Turistički savez Jugoslavije te narudžbi za likovnu opremu časopisa Jugoslavija. Na izložbi se mogu vidjeti primjerci toga časopisa, te promotivne publikacije ilustrirane fotografijama Toše Dabca, kao i njegovi fotoaparati – građu koju čuva Muzej suvremene umjetnosti, ali i fotografije iz Opatijskog albuma, koje su dio fundusa Hrvatskog muzeja turizma.

Putovanje, kao jedna od ključnih tematskih osi izložbe, očituje se na više razina. Ono je istodobno konkretno i metaforičko – putovanje brodom ili automobilom, dolazak turista, sezona migracija, ali i intrinzično promatranje prostora i ljudi kroz vrijeme i krajolik. Dabac strpljivo bilježi ne samo destinacije nego i procese – trenutke dolaska, zadržavanja i prolaska te ritam svakodnevice između tih momenata. Njegov se fotografski pogled oblikuje kroz odnose čovjeka i prostora, kretanja i mirovanja, trajanja i prolaznosti.

Tošo Dabac (1907. – 1970.) bio je jedan od najvažnijih hrvatskih fotografa i ključna figura u afirmaciji fotografije kao umjetnosti u Hrvatskoj. Nakon položenoga majstorskog ispita iz fotografije otvara svoj atelijer u Zagrebu.

Najpoznatiji je široj javnosti po ciklusu Ljudi s ulice (1932. – 1935.), u kojem prikazuje socijalno osjetljive prizore zagrebačke svakodnevice u vrijeme Velike gospodarske krize 30-ih godina. Osvaja nagrade na brojnim izložbama, a osobito priznanje u svijetu stekao je suradnjama sa stranim časopisima te sudjelovanjem i nagradama na međunarodnim izložbama.

Nakon Drugoga svjetskog rata postaje član brojnih inozemnih strukovnih udruženja, ali i Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH). U tom razdoblju državne ga službe angažiraju na mnogobrojnim projektima kojima je cilj bila promocija javne, službene slike socijalističke Jugoslavije.

Tijekom pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća Dabčev atelijer u Ilici 17 postaje kultno sastajalište umjetnika i intelektualaca. Nakon smrti Toše Dabca 1970. godine njegov atelijer, preimenovan u Arhiv Tošo Dabac, nastavlja voditi umjetnikov nećak i nasljednik, fotograf Petar Dabac.

Arhiv Tošo Dabac upisan je 2002. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zbirku je 2005. godine otkupio Grad Zagreb te ju predao na stručno upravljanje Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Time su postavljeni temeljni uvjeti za sustavnu stručnu obradu i digitalizaciju fotografske i dokumentarne građe, kao i daljnje istraživanje i prezentiranje javnosti te iznimno vrijedne ostavštine.

Autorica koncepta i kustosica izložbe: Bella Rupena
Stručna suradnja: Nataša Ivančević, Lada Sega
Asistent kustosice: Kristian Volarić
Digitalizacija i obrada fotografija: Davor Zupičić
Ispis fotografija: B – Nula Studio
Likovni postav: Lada Sega
Medijska promidžba: Ivan Modrić

Izložba i katalog realizirani su uz financijsku potporu Grada Opatije, Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.